In FrenchIn SpanishIn Russian
Algeria
Central Africa
Somalia
Sudan
West Africa
Zimbabwe
Afghanistan & South Asia
Burma/Myanmar
Central Asia
Indonesia
Albania
Bosnia
Kosovo
Macedonia
Montenegro
Serbia
Colombia
EU
HIV/AIDS
Terrorism
Overview
Who's on ICG's Board
Who's on ICG's Staff
What they say about ICG
Publications
Latest Annual Report
Comments/Op-Eds
Internal News
Web site of Gareth Evans
Vacancies
How to help
Donors
ICG Brussels
ICG Washington
ICG New York
ICG Paris
ICG London
Media Releases
Media Contacts
Comments/Op-Eds
Crisisweb
About ICG
Information
Contacts
Funding
Media
Projects
Africa
Asia
Balkans
Latin America
Middle East
Issues

Subscribe to ICG newsletter
 
 
Search
 
 

Uredivanje Organa Reda: Dalji Plan Reforme U BiH


To access the report in English, please click here.

KRATKI PREGLED I PREPORUKE

Uprkos više od šest godina nametnutih reformi izvršenih po nalogu Misije UN u Bosni i Hercegovini (UNMIBH), lokalna policija se još uvijek ne može smatrati osposobljenom za provoðenje zakona. Preèesto – baš kao i njihove kolege u pravosudnom sistemu – nacionalno pristrasni, nekvalifikovani, nedovoljno plaæeni, i ponekad korumpirani policajci provode zakon selektivno, u okviru nefunkcionalnog sistema koji je još uvijek pod kontrolom ispolitiziranih i nacionalno optereæenih ministarstava unutrašnjih poslova.

“Produžena ruka zakona” je nedosljedna i nedovoljno èvrsta, i ona boluje od pravosudnih podjela koje pogoduju organizovanom kriminalu, kao i od nacionalno-politièkih manipulacija kojima se osigurava postojanje jednog zakona za dobro uvezane pripadnike veæinskih populacija, a drugog za manjine koje su lišene ikakve moæi. Kriminalci najvišeg reda obavljaju svoje poslove relativno nekažnjeni, etnièko nasilje se toleriše, a korupcija je široko rasprostranjena. 

Uloga policije ne doživljava se na naèin da ona “služi i štiti” sve ljude, nego da služi i štiti “svoje”, bilo da su to pripadnici iste nacionalnosti, kolege ili politièki moænici. Još uvijek se održava doktrina iz doba komunizma da policija postoji kako bi branila režim, s tom razlikom što je radnièka klasa zamijenjena nacijom kao tobožnjim predmetom zaštite. Èak i “umjereni” politièari oèekuju – a to im se èesto i dozvoljava – da utièu na istrage, zapošljavanja i raspodjelu budžeta.

Graðani znaju da ne samo da nisu jednaki pred zakonom nego nisu jednaki ni pred onima koji taj zakon sprovode. Da bi policija istražila sluèajeve koji ukljuèuju bogate i moæne pojedince neophodno je da se izvrši meðunarodni pritisak i nadzor. Èak i uz meðunarodno insitiranje i pomoæ, istrage su èesto zbrljane. Ovo je najvidljivije u sluèajevima koji ukljuèuju nastavak ili konsolidaciju ratnih “dostignuæa”, kao što su “etnièko èišæenje”, prisvajanje javnih dobara i održavanje nacionalno-teritorijalnih podjela. Nasilje koje se provodi protiv povratka izbjeglih i raseljenih lica raste i opada uporedo sa politièkim ciklusom, ali sluèajevi se èesto ostavljaju neriješeni nakon što se u poèetku pokaže ozbiljna zabrinutost za njih. Na slièan naèin, veæina osumnjièenih za ratne zloèine uživa praktiènu zaštitu “svojih”. 

Ovi jednostavni ali efikasni metodi simbolizirani su i zaštiæeni kontinuiranim zapošljavanjem policajaca koji su bili sauèesnici u ratnim zloèinima. Sistemi provoðenja zakona i pravosuða æe ostati kompromitovani sve dok ovi policajci ne budu uklonjeni. Uklanjanje ovih i drugih recidivistièkih i opstrukcionistièkih elemenata teèe sporo. Do toga dolazi samo onda kada to zatraži meðunarodna zajednica, a èak i tada dolazi do odugovlaèenja od strane domaæih vlasti. Oni koji su smijenjeni na zahtjev èesto mijenjaju funkcije unutar ministarstava unutrašnjih poslova, bivaju nagraðeni od strane državnih kompanija ili dobivaju neku izbornu funkciju. Pojednici koji snose krivicu rijetko bivaju krivièno gonjeni.

Ipak stvari bi mogle biti i gore. Koliko god progres išao sporo, meðunarodna zajednica je od samog poèetka ozbiljno shvatila reformu policije, sasvim sigurno mnogo ozbiljnije nego reformu sudstva. U Dejtonu su Ujedinjene nacije dobile zadatak da provedu reformu policijskih snaga koje su bile dio ratnih mašinerija njihovih voða. Meðunarodne policijske snage (IPTF) UNMIBH-a su nakon poèetne dezorijentiranosti i nedostatnog kapaciteta, vremenom poèele oblikovati svoje resurse i sprovoditi svoj mandat, ozbiljno se prihvativši slijedeæih zadataka: provjera policajaca, oduzimanje ovlaštenja za obavljanje policijskih poslova neèasnim službenicima, ukljuèujuæi i ratne zloèince, obezbjeðivanje zapošljavanja pripadnika “manjinskih grupa”, težnja da se depolitiziraju policijske komande, stvaranje novih “sve-bosanskih” organa za provoðenje zakona kao što je Državna granièna služba (DGS), te posredovanje pri ostvarivanju meðuentitetske i regionalne saradnje.

UNMIBH je u posljednje vrijeme bio aktivan na mnogim poljima i zapoèeo je brojne progame za popravljanje stanja. Nakon tri godine intenzivnog rada na reformama, bosanska policija poèinje opravdavati odluku donesenu u Dejtonu da policijske snage treba da budu reformirane umjesto potpuno zamijenjene. Ali mandat UNMIBH istièe krajem 2002. godine. Evropska unija (EU) je u februaru 2002. godine odluèila da osigura nastavak misije. Policijska misija EU (EUPM) je zadužena da nastavi tamo gdje je Misija UN stala. Još uvijek ima dosta posla da se uradi, obzirom na èinjenicu da mnogi programi UN-a nisu implementirani u potpunosti ili su bili podrivani od strane opstrukcionistièkih politièkih elita ili neposlušnih policijskih službenika. 

Ako Bosna i Hercegovina želi u buduænosti imati sposobne policijske snage koje æe si moæi priuštiti, koje æe služiti i štititi sve graðane, bez obzira na njihovu nacionalnost ili mjesto boravka, od politièkog i etnièki motiviranog nasilja, progona i “pravde” – kao i od rastuæeg organizovanog kriminala – onda ne smije doæi do smanjenja obima kako samog nadzora rada policije tako ni reformi. Da bi se ovo postiglo, EUPM i Ured Visokog predstavnika (OHR), kojem æe EUPM biti podreðen, trebali bi razmotriti slijedeæe, opæe preporuke. Èitav set detaljnih preporuka dat je u zakljuèku ovog izvještaja.

 

PREPORUKE

PREPORUKE MEÐUNARODNOJ ZAJEDNICI

1. Koji god forum ili specijalni tim OHR-a bude odreðen da predsjedava cjelokupnim nizom zakonskih reformi pod voðstvom slijedeæeg Visokog predstavnika, to tijelo treba osigurati efikasnu koordinaciju izmeðu organizacija koje su ukljuèene u taj proces, da bi se: 

(a) Standardizirali uslovi u kojima æe policajci služiti u cijeloj Bosni i Hercegovini;

(b) Osigurale garancije da je dovoljno resursa na raspolaganju kako bi se podržale depolitizirane, èasne, sposobne, ekonomiène i efikasne policijske službe;

(c) Pronašao naèin da posmatraèi ljudskih prava direktno uèestvuju u nadzoru policije, paralelno sa misijom EUPM.

PREPORUKE UNMIBH-U, EUPM-U I OHR-U

1. Potrebno je ojaèati mjere sa ciljem podizanja svijesti policajaca u BiH o njihovoj vlastitoj odgovornosti. Te mjere obuhvataju:

(a) Uspostavljanje jednog nezavisnog organa za pritužbe protiv policajaca;

(b) Nastavak rada UN-ovih timova za borbu protiv krijumèarenja i procjenu pravosudnog sistema, kao i registra policijskog osoblja;

(c) Završetak detaljne kontrole policijskih komandi i administracija, kao i uspostavljanje ureda za vezu pri Haškom tribunalu.

2. Potrebno je oživjeti proces zapošljavanja pripadnika “manjinskih grupa” u policijskim snagama entiteta, u skladu sa primjenom odluke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda na osnovu podataka iz popisa stanovništva 1991. godine.

3. EUPM æe morati nastaviti sa naporima koje je ulagao UNMIBH u cilju profesionalizacije i depolitizacije policije u BiH, te u okviru tog posla izvršiti pregled rada Jedinica za profesionalne standarde (PSU), disciplinskih postupaka, policijskih akademija i policijskih komesara. Obzirom na svoju strategiju kolokacije (neposredni nadzor) na višim nivoima, misija EUPM æe takoðe morati osigurati da njeni vlastiti redovi budu popunjeni službenicima i ekspertima potrebnog kalibra.

4. Provjera i deautorizacija BiH policajaca u službi, kao i zaposlenih u ministarstvima unutrašnjih poslova, morala bi se nastaviti puno odluènije kako bi se eliminisali osumnjièeni za ratne zloèine, službenici sa lažnim kvalifikacijama, kao i službenici kojima su oduzeta ovalaštenja a koji su zatim samo prebaèeni na administrativne ili savjetodavne pozicije.

5. Misija EUPM bi trebala nametnuti kao obavezu razmjenu informacija na operativnom nivou izmeðu policijskih službi u BiH, te raditi na posredovanju u tim razmjenama praktiènih iskustava izmeðu zemalja regiona. Takoðe bi se moglo potaknuti veæe uèešæe i poistovjeæivanje graðana sa borbom protiv kriminala.

6. Racionalizacija policijskih snaga u BiH bi se trebala ubrzati dok još stoje na raspolaganju meðunarodna finansijska sredstva i mehanizmi za nadzor. Ne samo da bi ukupni broj policajaca trebao biti smanjen za 20%, nego bi se takoðe trebala iskoristiti prilika da se ojaèaju snage na državnom, a reorganizuju one na entitetskom nivou, u skladu sa tekuæim potrebama.

Sarajevo/Brisel, 10. maj 2002




Home - About ICG - Bosnia Menu - Publications - Media - Contacts - Site Guide - TOP - Credits



Back to the homepage
Latest Reports
Bosnia's Alliance for (Smallish) Change
Report
2 August 2002

Uredivanje Organa Reda: Dalji Plan Reforme U BiH
Report
10 May 2002

Policing The Police In Bosnia: A Further Reform Agenda
Report
10 May 2002

Provedba jednakopravnosti: Odluka o konstitutivnosti naroda u Bosni i Hercegovini
Report
16 April 2002

Implementing Equality: The "Constituent Peoples" Decision in Bosnia & Herzegovina
Report
16 April 2002