In FrenchIn SpanishIn Russian
Algeria
Central Africa
Sudan
West Africa
Zimbabwe
Afghanistan & Pakistan
Burma/Myanmar
Central Asia
Indonesia
Albania
Bosnia
Kosovo
Macedonia
Montenegro
Serbia
Colombia
EU
HIV/AIDS
Terrorism
Overview
Who's on ICG's Board
Who's on ICG's Staff
What they say about ICG
Publications
Latest Annual Report
Comments/Op-Eds
Internal News
Web site of Gareth Evans
Vacancies
How to help
Donors
ICG Brussels
ICG Washington
ICG New York
ICG Paris
ICG London
Media Releases
Media Contacts
Comments/Op-Eds
Crisisweb
About ICG
Information
Contacts
Funding
Media
Projects
Africa
Asia
Balkans
Latin America
Middle East
Issues

Subscribe to ICG newsletter
 
 
Search
 
 

Igranje sa sudbinom: Bosna i Hercegovina bez vladavine zakona

 PDF version of Igranje sa sudbinom: Bosna i Hercegovina bez vladavine zakona

To access the report in English, please click here.

KRATAK PREGLED I PREPORUKE

Bosna i Hercegovina još uvijek ne vlada zakonom. Umjesto zakona, na sceni su politike sa nacionalnim predznakom, nedosljednost u primjeni zakona, korumpirani i nekompetentni sudovi, fragmentirani pravosudni prostor, polovièno razraðene ili provedene reforme, i grubi nemar. Ukratko, Bosna i Hercegovina je zemlja u kome se zakon i oni koji ga provode malo cijene i slabo im se vjeruje.

Graðani BiH nisu jednaki pred zakonom, i oni to znaju. Ostvarivanje zakonskoga prava na povrat imovine ili vraæanje na radno mjesto suviše èesto ovisi o etnièkoj pripadnosti pojedinca – ili o etnièkoj pripadnosti sudije koji o tome odluèuje. ^ak i kada se na sudu dostigne pravda, šanse za provoðenje takve odluke u djelo nerijetko su slabe, buduæi da se izvršenje sudskih odluka èesto nezakonito odlaže ili izbjegava. Pravda takoðer ovisi i o geografskom faktoru. Ono što se u jednom entitetu ili kantonu smatra ratnim zloèinom u drugom se još uvijek slavi kao herojsko djelo.

Nacionalnost i geografija nisu jedine prepreke na putu ka pravdi. Važna je i neèija pozicija unutar ili pak odnos sa nacionalnom i politièkom elitom u odreðenoj sredini. Kažnjavanje ljudi koji imaju moæ i poznanstva zbog kraðe javnih sredstava ili prisvajanja javnih dobara – bilo da to èine u ime ‘nacionalnog interesa’ ili zbog sopstvenog bogaæenja – i dalje je gotovo nepoznato. Iako se u novinama svaki dan piše o korupciji ljudi na visokim pozicijama, a formalne istrage o takvim sluèajevima su gotovo jednako èeste, još uvijek nijedan bivši ili sadašnji lider nacionalne stranke nije osuðen ili poslat u zatvor.

Za razliku od veæine graðana BiH, koji poštuju zakon, nacionalna diskriminacija i ‘etnièki obojena pravda’ ne dotièe švercere, reketaše, one koji se bave utajom poreza, švercom oružja, trgovinom drogom i bijelim robljem, i njihove zaštitnike. Te grupe se naslaðuju ostacima “bratstva i jedinstva” bivše Jugoslavije, poslujuæi van unutrašnjih i spoljnih granica i nacionalne i vjerske podjele. Njihovi jedinstveni interesi – lièno bogaæenje i kršenje zakona – predstavljaju pravi kontrast nejedinstvu onih koji žele poštovati zakon.

Ne samo da je bosanskohercegovaèko pravosuðe podijeljeno na tri, èetiri, èetrnaest, ili šesnaest teritorijalno-hijerarhijske nadležnosti (ovisno o naèinu raèunanja: jedna država, dva entiteta, jedan autonomni distrikt, šest unitarnih kantona, i dva mješovita kantona); BiH takoðer ima tri odvojena zakonodavstva, od kojih su dva prepuna kontradiktornih odredbi. Ta fragmentacija predstavlja blagoslov za kriminalce a zamku za eventualne reformatore i one koji provode zakon.

Diskontinuitet teritorijalne strukture zavještane Daytonskim mirovnim sporazumom dodatno je potaknut mješovitim zakonodavnim nasljeðem u Bosni i Hercegovini. Zakoni sadrže mnoštvo zastarjelih, dupliciranih i nedosljednih zakona iz prijeratnog, ratnog i poslijeratnog perioda. Njih primjenjuju (ili ne primjenjuju) sudovi koji su isuviše brojni, isuviše skupi, isuviše neefikasni, i isuviše izloženi politièkim uticajima.

Odlazak pravnih struènjaka iz zemlje, koji je poèeo u ratu, danas se nastavlja. To je, zajedno sa ‘politièki korektnim’ imenovanjima koja preovladavaju u cijeloj zemlji, znaèi da nekoliko izvršnih organa u zemlji ima kontrolu kako nad mišljenjima sudija tako i nad njihovim novèanicima. Sudovi jednostavno nisu u prilici da se odupru bilo moæi izvršnih organa bilo iskušenjima nacionalne solidarnosti.

I domaæi pravni struènjaci i meðunarodni zvaniènici veæ dugo su svjesni disfunkcionalne prirode pravnog i pravosudnog sistema BiH. Ured visokog predstavnika (Office of the High Representative – OHR), Misija Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini (United Nations Mission in Bosnia & Herzegovina – UNMIBH), Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi (Organisation for Security and Cooperation in Europe – OSCE), Nezavisna sudska komisija (Independent Judicial Commission – IJC), i razne nevladine organizacije redovno istièu važnost koju pridaju centralnoj ulozi vladavine zakona i svoju predanost postizanju tog cilja.

No, samo priznavanje problema i svijest o njegovim katastrofalnim posljedicama nisu doveli do usvajanja i primjene odgovarajuæeg lijeka. Nije pokrenut dosljedni, koordinirani i sveobuhvatni program pravosudnih i pravnih reformi. Ustvari, napori meðunarodne zajednice uglavnom su bili malodušni, postepeni, djelomièni i nepovezani, što je dovelo do dugih odlaganja, gubitka institucionalne memorije, i pokretanja uvijek novih reformi. Meðunarodne organizacije su tražile brza rješenja za sistematske probleme. Saga “sveobuhvatne” provjere pravosuða, od koje se sada odustalo, najtužniji je primjer toga.

Ponavljajuæi barem dio meðunarodnih optužbi, bosanskohercegovaèki organi vlasti i politièari nikad ne propuštaju priliku da kritiziraju ispolitizirano i nedjelotvorno pravosuðe u zemlji, i da ga krive za sve moguæe bolesti društva. Pa ipak, oni nisu pristali da sudije i tužioce oslobode politièkih manipulacija i pretvore pravosuðe u neovisni oslonac pravne države. Umjesto toga, politièke stranke održavaju poslušno pravosuðe u životu, nastojeæi da uvijek imenuju svoje ‘dobre’ sudije umjesto ‘loših’ sudija drugih stranaka, protiveæi se daljem ‘sramoæenju’ zbog prisustva stranih sudija u bosanskohercegovaèkim sudovima, a osiguravajuæi da njihove diskrecione ovlasti u dijeljenju pravde ostanu netaknute.

Meðunarodna zajednica konaèno je, sa zakašnjenjem, uspostavi vladavine dala onaj prioritet koji ona i zaslužuje. Oèekuje se da æe u prvoj sedmici aprila Visoki predstavnik oformiti novo Visoko pravosudno vijeæe na državnom nivou. Taj korak vjerovatno æe biti propraæen ubrzanim donošenjem ili nametanjem paketa od neka 52 zakona o pravnoj i pravosudnoj reformi. Ta nova inicijativa vjerovatno predstavlja posljednju priliku za fundamentalnu reformu. Sada i Bosanci i stranci moraju pokazati na ozbiljnu i dugoroènu predanost reformi, ako se želi da se kompleksne pravosudne i zakonske mjere, koje su od suštinske važnosti za vladavinu zakona, provedu dok je meðunarodna zajednica još uvijek tu i od pomoæi.

Sve veæa kompleksnost i sveprisutnost meðukantonalnih, meðuentitetskih i meðudržavnih kriminalnih mreža; zakonski izazovi koje postavlja ekonomija u tranziciji; potreba za održavanjem suðenja u hiljadama sluèajeva ratnih zloèina u zemlji; sve manje interesovanje meðunarodne zajednice za BiH; te sve veæi pritisak da se ispoštuju zakonski standardi i ljudska prava, što je preduvjet za predstojeæe prikljuèenje BiH Vijeæu Evrope i drugim evropskim tijelima – sve to ukazuje na neodrživost trenutnog haosa koji vlada u zakonodavstvu i u pravosuðu. No sve to govori i o neadekvatnim pristupima reformi koje je meðunarodna zajednica imala u prošlosti, i zadržali u sadašnjosti.

Ukoliko se želi da u Bosni i Hercegovini vlada zakon a ne samovolja – da ni ne pominjemo njen put ka èlanstvu u Evropskoj uniji – onda odgovorne meðunarodne organizacije (a prije svega OHR i IJC) i bosanski pravnici i politièari treba da razmotre dolje navedene preporuke te da reforme provedu na koordiniran, koherentan i konsistentan naèin, imajuæi na umu pouke iz Brèkog. Nedavna odluka Vijeæa za implementaciju mira (Peace Implementation Council – PIC) da odustane od procesa provjere sudija, prioritet koji je vladavini zakona dao Visoki predstavnik, kao i njegov veæ imenovani nasljednik i barem neki od domaæih lidera, ohrabrujuæi su znaci da bi se sa ovim izazovima konaèno moglo suoèiti.

PREPORUKE

1. Bosni i Hercegovini potrebna je uniformna, sveobuhvatna reforma njenih razlièitih pravosudnih i pravnih sistema, i to istovremeno u oba entiteta i na državnom nivou. U tu reformu treba ukljuèiti:

(a) pravosuðe, a osobito mehanizme za imenovanja u pravosuðu;

(b) usklaðivanje zakona;

(c) usvajanje novog graðanskog i kriviènog zakonodavstva;

(d) eliminaciju kontrole koju izvršni organi vrše nad financiranjem sudova, te kontrole koju zakonodavni organi vrše nad imenovanjem i smjenama sudija;

(e) racionalizaciju glomaznih i veoma skupih sudskih struktura, unapreðenje sudske uprave;

(f) profesionalizaciju pravne profesije, modernizaciju obrazovanja u oblasti prava; i

(g) kulturni preokret u stavovima i praksi sudskog osoblja.

USTAVNA I PRAVNA REFORMA

2. Zakoni kojima se ureðuje i institucionalizira obavezna i automatska saradnja u kriviènim i drugim pravnim stvarima meðu sudovima, tužiocima i policijom na nivou države, entiteta i Distrikta Brèko treba da bude usvojeni u parlamentima države, entiteta i Distrikta do juna 2002.

3. Parlamenti u BiH treba da, uz konsultacije sa OHR-om, donesu izmjene i dopune državnih i entitetskih ustava i zakona do juna 2002., da bi se:

(a) omoguæilo uspostavljanje pravosudne komisije na državnom nivou; i

(b) reformirala sudska struktura u Federaciji i Republici Srpskoj i smanjio broj opštinskih i kantonalnih sudova i tužilaštava, i prešlo sa sistema zasnovanog na administrativno-teritorijalnim jedinicama na sistem u kome bi broj sudova odgovarao broju stanovnika.

4. Do septembra 2002., državni i entitetski parlamenti treba da usvoje krivièno i graðansko zakonodavstvo – koje bi bilo uniformno za cijelu zemlju, i u skladu sa evropskim standardima – kojim bi se utvrdile efikasne pravne procedure za obezbjeðenje sveobuhvatnih i brzih kriviènih istraga, graðanskih parnica i pravednih sudskih postupaka.

5. Država i entiteti do kraja 2002. treba da donesu zakone koji omoguæavaju financijsku neovisnost pravosuða i reformu sudske administracije, u skladu sa preporukama iz strateškog dokumenta IJC-a.

6. Visoki predstavnik ne treba dopuštati da se dalje odlaže usvajanje zakona o meðuentitetskoj pravosudnoj saradnji, kao i državnog zakona prema kome Odvjetnièka komora Bosne i Hercegovine treba da izda zvaniène potvrde i izvrši registraciju svih odvjetnika.

PRAVOSUÐE

7. Odluka Ustavnog suda o jednakosti “konstitutivnih naroda” mora se u potpunosti inkorporirati u pravosudni sistem. Nadalje, uz implementaciju odluke, pravosuðu se moraju dati ovlasti da preuzme odgovornost za oèuvanje integriteta tog procesa i trajnost njegovih rezultata.

8. Sve dok sveobuhvatna reforma ne bude zaokružena, meðunarodna zajednica ne treba da popusti pred domaæim argumentima protiv uèešæa stranih sudija u radu bosansko-hercegovaèkih sudova. Odsustvo tih sudija neæe poveæati suverenitet Bosne i Hercegovine nego samo umanjiti neovisnost Ustavnog suda BiH i prava njenih graðana.

PROCES REIMENOVANJA

9. Neuspjeli proces kolegijalne provjere sudija i tužilaca treba zamjeniti generalnim procesom reimenovanja (general reappointment process – GRP) prema modelu koji je uspješno proveden u Njemaèkoj Demokratskoj Republici i Distriktu Brèko.

(a) Sudije i tužioce u službi (kao i druge kvalificirane kandidate u zemlji i inostranstvu) treba pozvati da se prijave odnosno ponovo prijave na sve postojeæe funkcije, u okviru transparentnog natjeèaja pod meðunarodnim nadzorom.

(b) Od kandidata treba zahtjevati da pokažu da ispunjavaju utvrðene kriterije struènosti, moralnog integriteta i opredjeljenosti za najviše standarde ljudskih prava, te da nisu uèestvovali uprovoðenju ‘etnièke pravde’ u toku i nakon rata. (c) Generalni proces reimenovanja treba dovršiti u toku jedne kalendarske godine, do proljeæa 2003.

(d) Generalni proces reimenovanja treba organizirati i provesti prelazna pravosudna komisija na državnom nivou, pod voðstvom IJC-a ali i uz uèešæe stranih sudija iz Ustavnog suda BiH, istaknutih bh pravnih struènjaka i nauènih radnika te poznatih odvjetnika iz ureda ombudsmena i privatne prakse, te predstavnika izvršnih organa.

(e) IJC treba da izdaje konaèna odobrenja poèetnih imenovanja na probni period od godinu dana, u toku kojeg imenovani službenici treba da proðu obuku o primjeni novih zakona o kriviènom i graðanskom postupku.

(f) Po isteku probnog perioda, prelazna pravosudna komisija treba da postane trajna komisija, bez daljeg uèešæa IJC-a ali uz uèešæe ustavnog i vrhovnog suda entiteta, kao i glavnih tužilaca entiteta. (g) Stalna pravosudna komisija na državnom nivou donijela bi konaène pozitivne ili negativne odluke o doživotnim mandatima probnih kandidata.

OBUKA I STANDARDI

10. Potrebne su korjenite reforme da bi u pravosuðu zaživjeli profesionalni standardi. IJC, OHR i druge meðunarodne agencije treba da organiziraju obuku za novoimenovane sudije i tužioce o principima i primjeni novih zakona. U obuku o novom zakonu o kriviènom postupku treba ukljuèiti i policajce, odvjetnike i univerzitetske radnike.

11. IJC i druge meðunarodne organizacije treba da pruže pomoæ u reformi pravne profesije, osobito u smislu osnivanja odvjetnièke komore za cijelu državu, koja bi bila u moguænosti da utvrdi i održava etièke i profesionalne standarde u cijeloj zemlji, te da služi kao ‘èuvar’ profesije.

12. Meðunarodna zajednica treba da podrži reformu i modernizaciju bosanskohercegovaèkih pravnih fakulteta i njihovih nastavnih planova i programa, stavljajuæi akcenat na znanja i iskustva koja æe pravnicima obrazovanim na tim fakultetima osigurati efikasnu asimilaciju u sistem.

13. Imajuæi u vidu da mandat UNMiBH-a istièe krajem 2002., u potpunosti treba iskoristiti monitoring koji provodi CJAU, dok on još uvijek postoji; ovo se odnosi i na Zakon o kriviènom postupku, koji æe uskoro biti proglašen. Takoðer, veæ ove godine treba poduzeti mjere da IJC oformi sopstvenu jedinicu za monitoring. To bi se, na primjer, moglo postiæi tako što bi ova komisija preuzela osoblje i strukture CJAU. RATNI ZLOCINI

14. OHR, IJC i Vijeæe ministara treba da osiguraju da, do proljeæa 2003., novoformirani državni sud bude u poziciji da poène sa suðenjima u hiljadama sluèajeva ratnih zloèina koji neæe spadati u nadležnost haškog tribunala.

15. Integritet domaæih suðenja u sluèajevima ratnih zloèina treba osigurati kako sudjelovanjem stranih sudija, tako i pokretanjem programa za jaèanje kapaciteta domaæih organa unutrašnjih poslova i za zaštitu svjedoka, prije poèetka takvih suðenja.

16. U svrhu informiranja bosanskohercegovaèke javnosti o buduæoj ulozi i odgovornosti države za krivièno gonjenje ratnih zloèinaca, javna radio-televizija BiH (Public Broadcasting Service – PBS) treba da obezbijedi detaljno pokrivanje svih suðenja u Hagu koja imaju veze sa BiH.

RESURSI

17. Vijeæe za implementaciju mira i meðunarodni donatori treba da obezbijede adekvatna financijska sredstva, kadrovska rješenja i politièku podršku IJC-u da u potpunosti provede uistinu sveobuhvatan program pravosudne i pravne reforme.

18. Meðunarodne organizacije i donatori treba da nastave financirati urede ombudsmena te insistirati na jaèanju njihovih ovlasti i provoðenju njihovih preporuka.

Sarajevo/Brussels, 25. mart 2002.

 PDF version of Igranje sa sudbinom: Bosna i Hercegovina bez vladavine zakona



Home - About ICG - Bosnia Menu - Publications - Media - Contacts - Site Guide - TOP - Credits



Back to the homepage
Latest Reports
Implementing Equality: The "Constituent Peoples" Decision in Bosnia & Herzegovina
Report
16 April 2002

Courting Disaster: The Misrule of Law in Bosnia & Herzegovina
Report
25 March 2002

Igranje sa sudbinom: Bosna i Hercegovina bez vladavine zakona
Report
25 March 2002

Bosnia: Reshaping the International Machinery
Report
29 November 2001

Bosna I Hercegovina : Redefiniranje Meðunarodne Mašinerije
Report
29 November 2001