To access this report in English, please click here.
KRATAK PREGLED I PREPORUKE
Bosna i Hercegovina još uvijek ne vlada zakonom. Umjesto zakona, na sceni su politike sa nacionalnim predznakom, nedosljednost u primjeni zakona, korumpirani i nekompetentni sudovi, fragmentirani pravosudni prostor, polovièno razraðene ili provedene reforme, i grubi nemar. Ukratko, Bosna i Hercegovina je zemlja u kome se zakon i oni koji ga provode malo cijene i slabo im se vjeruje.
Graðani BiH nisu jednaki pred zakonom, i oni to znaju. Ostvarivanje zakonskoga prava na povrat imovine ili vraæanje na radno mjesto suviše èesto ovisi o etnièkoj pripadnosti pojedinca – ili o etnièkoj pripadnosti sudije koji o tome odluèuje. ^ak i kada se na sudu dostigne pravda, šanse za provoðenje takve odluke u djelo nerijetko su slabe, buduæi da se izvršenje sudskih odluka èesto nezakonito odlaže ili izbjegava. Pravda takoðer ovisi i o geografskom faktoru. Ono što se u jednom entitetu ili kantonu smatra ratnim zloèinom u drugom se još uvijek slavi kao herojsko djelo.
Nacionalnost i geografija nisu jedine prepreke na putu ka pravdi. Važna je i neèija pozicija unutar ili pak odnos sa nacionalnom i politièkom elitom u odreðenoj sredini. Kažnjavanje ljudi koji imaju moæ i poznanstva zbog kraðe javnih sredstava ili prisvajanja javnih dobara – bilo da to èine u ime ‘nacionalnog interesa’ ili zbog sopstvenog bogaæenja – i dalje je gotovo nepoznato. Iako se u novinama svaki dan piše o korupciji ljudi na visokim pozicijama, a formalne istrage o takvim sluèajevima su gotovo jednako èeste, još uvijek nijedan bivši ili sadašnji lider nacionalne stranke nije osuðen ili poslat u zatvor.
Za razliku od veæine graðana BiH, koji poštuju zakon, nacionalna diskriminacija i ‘etnièki obojena pravda’ ne dotièe švercere, reketaše, one koji se bave utajom poreza, švercom oružja, trgovinom drogom i bijelim robljem, i njihove zaštitnike. Te grupe se naslaðuju ostacima “bratstva i jedinstva” bivše Jugoslavije, poslujuæi van unutrašnjih i spoljnih granica i nacionalne i vjerske podjele. Njihovi jedinstveni interesi – lièno bogaæenje i kršenje zakona – predstavljaju pravi kontrast nejedinstvu onih koji žele poštovati zakon.
Ne samo da je bosanskohercegovaèko pravosuðe podijeljeno na tri, èetiri, èetrnaest, ili šesnaest teritorijalno-hijerarhijske nadležnosti (ovisno o naèinu raèunanja: jedna država, dva entiteta, jedan autonomni distrikt, šest unitarnih kantona, i dva mješovita kantona); BiH takoðer ima tri odvojena zakonodavstva, od kojih su dva prepuna kontradiktornih odredbi. Ta fragmentacija predstavlja blagoslov za kriminalce a zamku za eventualne reformatore i one koji provode zakon.
Diskontinuitet teritorijalne strukture zavještane Daytonskim mirovnim sporazumom dodatno je potaknut mješovitim zakonodavnim nasljeðem u Bosni i Hercegovini. Zakoni sadrže mnoštvo zastarjelih, dupliciranih i nedosljednih zakona iz prijeratnog, ratnog i poslijeratnog perioda. Njih primjenjuju (ili ne primjenjuju) sudovi koji su isuviše brojni, isuviše skupi, isuviše neefikasni, i isuviše izloženi politièkim uticajima.
Odlazak pravnih struènjaka iz zemlje, koji je poèeo u ratu, danas se nastavlja. To je, zajedno sa ‘politièki korektnim’ imenovanjima koja preovladavaju u cijeloj zemlji, znaèi da nekoliko izvršnih organa u zemlji ima kontrolu kako nad mišljenjima sudija tako i nad njihovim novèanicima. Sudovi jednostavno nisu u prilici da se odupru bilo moæi izvršnih organa bilo iskušenjima nacionalne solidarnosti.
I domaæi pravni struènjaci i meðunarodni zvaniènici veæ dugo su svjesni disfunkcionalne prirode pravnog i pravosudnog sistema BiH. Ured visokog predstavnika (Office of the High Representative – OHR), Misija Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini (United Nations Mission in Bosnia ovo se odnosi i na Zakon o kriviènom postupku, koji æe uskoro biti proglašen. Takoðer, veæ ove godine treba poduzeti mjere da IJC oformi sopstvenu jedinicu za monitoring. To bi se, na primjer, moglo postiæi tako što bi ova komisija preuzela osoblje i strukture CJAU.
RATNI ZLOCINI
14. OHR, IJC i Vijeæe ministara treba da osiguraju da, do proljeæa 2003., novoformirani državni sud bude u poziciji da poène sa suðenjima u hiljadama sluèajeva ratnih zloèina koji neæe spadati u nadležnost haškog tribunala.
15. Integritet domaæih suðenja u sluèajevima ratnih zloèina treba osigurati kako sudjelovanjem stranih sudija, tako i pokretanjem programa za jaèanje kapaciteta domaæih organa unutrašnjih poslova i za zaštitu svjedoka, prije poèetka takvih suðenja.
16. U svrhu informiranja bosanskohercegovaèke javnosti o buduæoj ulozi i odgovornosti države za krivièno gonjenje ratnih zloèinaca, javna radio-televizija BiH (Public Broadcasting Service – PBS) treba da obezbijedi detaljno pokrivanje svih suðenja u Hagu koja imaju veze sa BiH.
RESURSI
17. Vijeæe za implementaciju mira i meðunarodni donatori treba da obezbijede adekvatna financijska sredstva, kadrovska rješenja i politièku podršku IJC-u da u potpunosti provede uistinu sveobuhvatan program pravosudne i pravne reforme.
18. Meðunarodne organizacije i donatori treba da nastave financirati urede ombudsmena te insistirati na jaèanju njihovih ovlasti i provoðenju njihovih preporuka.
Sarajevo/Brussels, 25. mart 2002.
